"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Dublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe

Robert Holjevac, Zagreb

Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog sebe, bez obzira na svu užurbanost te hektičnost dana koje živimo. Duhovne vježbe pred došašće su mi nekako bile posebne. To je i stoga što je došašće nekako najposebnije te najveselije doba u kalendarskoj, a napose crkvenoj godini. Ono obilježava sam njezin početak pa sve do Božića kojeg vjernici željno iščekuju. 

Uvijek se svake godine nastojim pripraviti na jedan poseban način za Božić da mi isti bude uvijek novi, a opet uvijek isti u smislu svojeg uranjanja u taj misterij. Tako tu Došašće pomaže meni osobno da dođem do Božića, ali i da Božić dođe do mene. Osim zornica na kojima sam bio redovit, tu su i ove naše i moje duhovne vježbe vas, naših i mojih fratara iz Pazina. Pomogle su mi da na jedan dublji, bliži te cjelovitiji način doživim ovo došašće, Boga i sebe. Na neki način, one su mi pomogle da se moja krhka posuda tijela, duha i duše ponovo napuni uljem, a koje je kao kod židovskog blagdana Hanuke trajalo mnogo duže nego što se to obično očekuje. To ulje je simbol vjere, a nadam se da će ono pomoći da moje svjetlo vjere gori i svijetli kao onaj grm koji je gorio, a nije izgarao. Kada se gotovo s nostalgijom sjetim kako mi je snažna vjera bila nakon najvećih lomova u životu, onda se nadam i vjerujem da će mi ove vježbe pomoći, a već pomažu i to ne samo prigodno u doba došašća, da ta moja vjera bude postojana te da ima konstantu. Stoga sam pustio da ove vježbe malo odstoje, da ih opet nakon nekog vremena ponovo pročitam, ne bih li dobio još dublje uvide. I pomogle su mi, premda nisam baš uvijek bio najdiscipliniraniji glede odabira dana i vremena kada ću i koliko prakticirati iste ove duhovne vježbe. 

Ja ne mogu živjeti u prošlosti, bilo da je ona bila loša ili dobra, to su mi posvijestile ove duhovne vježbe, a u ovom slučaju govorim o ovim drugim iskustvima vjere. Tako je isto i s lošim iskustvima. Jako je dobra ona usporedba sa stupom soli u koji se je bila pretvorila Lotova žena. To mi je pomoglo da ne čeprkam stalno po nekim lošim stvarima iz svojeg života; tj. prošlosti, bilo one davnije ili nedavnije. Isto su mi ove vježbe pomogle da, koliko god sam ja toga i prije bio svjestan, da se ne poistovjećujem ni sa svojim zdravljem, niti sa svojom titulom, niti sa svojim uspjesima, neuspjesima ili hendikepom. Htio bih stalno posvješćivanje sebi to kako me je Bog na svojim krilima nosio i nosi bez obzira na brojne krize, sumnje pa i moja unutarnja svađanja s Bogom, što nije ništa drugo već potraga za njim. Molim i za to da ove duhovne vježbe ne budu samo prigodne, već da svoje plodove i miris ostave preko čitave godine, a možda i u mojem čitavom daljnjem životu, ma koliko god to malo pretjerano zvučalo. Nadam se da će mi one pomoći da se malo po malo oslobodim od svojih guba, znanih i neznanih, a ako to neće biti moguće da ih prihvatim kao što Bog prihvaća mene kakav jesam.

Hvala vam!

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima

s. Marijana Bošnjak, Međugorje

Za e-duhovne vježbe čula sam preko internetske društvene mreže. Nisam se mislila niti jedne sekunde oko toga hoću li se prijaviti nego sam odmah tražila informaciju – kad počinju prijave. Poseban poticaj, uz želju da se kroz korizmu dobro pripremim za Uskrs, bila mi je činjenica da sam većinu fratara uključenih u ovaj projekt upoznala kroz dugi niz godina moje franjevačke formacije. Pa bilo to kroz Framu, OFS ili pak, u posljednje tri godine, kroz početnu formaciju kod Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Iz tog  iskustva sam znala da od njih mogu očekivati samo nešto kvalitetno. I nisam se prevarila. 

Prvo sam se mislila „Pa, Bože dragi, kako će oni uspjeti nas sve duhovno pratiti?“  jer sam pretpostavljala da će nas biti puno, ali postalo mi je jasno čim sam primila prvi mail u kojem je sve bilo detaljno objašnjeno. Svidio mi se koncept koji je bio najavljen i s radošću sam svako jutro otvarala e-poštu kako bih otkrila što mi se to novo danas nudi.

Ono što mi se dogodilo, a nisam očekivala, bilo je to da sam konačno postala „ovisna“ o živoj Božjoj Riječi. Naime, s Lectio divina sam se susrela još u srednjoškolskim danima kroz Framu. To se nastavilo i kroz mjesečne sastanke u OFS-u, a i proteklu godinu novicijata sam, također, skoro svakodnevno imala razmatranja kao dio novicijatskog programa. Valjda je sve to bila priprema plodnoga tla na koje je palo ovo neočekivano sjeme e-duhovnih vježbi koje je urodilo plodom da i nakon Uskrsa svako jutro posegnem za Biblijom, pročitam dio iz evanđelja koji Crkva za taj dan stavlja pred mene, pustim da ta Riječ odzvanja u meni, govori mi, poučava me i oblikuje, ali i da nastavi utjecati na cijeli taj dan.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima i ovakvim oblikom duhovne obnove kako bi me „natjerao“ da to iz dana u dan čineći usvojim kao sastavni dio moga duhovnoga rasta. Zahvalna sam Bogu što je svojom milošću moj duh oraspoložio kako bi mu Riječ postala potrebna kao što je tijelu potreban kruh. 

A, najzahvalnija sam Mu što nakon toliko godina hoda sa sv. Franjom počinjem u dubini razumjeti njegovu ljubav prema Riječi Božjoj kojom se služio kako bi napisao sve što je pisao. Istina, tu je i ona gorka slatkoća kad osjetiš kako Ljubav nije ljubljena ali bez tog iskustva nema ni produbljivanja duhovnoga života.

Jednostavno sam se prepustila Bogu

N.N.

Dragi fratri!

Imam želju pisati vam. Pratim vas već dugi niz godina putem aplikacije, nekad e-maila, a bilo je tu i susreta na misama u Pazinu pa i u Masnoj Luci 2022. na duhovnim vježbama: Molitva u pokretu.

Ove su me vježbe zaista probudile kao što im nosi naslov: Probudi se, ti što spavaš! Bog me probudio iz „mrtvih“. 

Početak vježbi započela sam u bolnici i to mi je zaista bilo kao spas, nada, prava nada u prvom tjednu došašća, nada da će sve biti dobro. Bilješke su mi ispočetka  bile šture, nisam uspjela pisati. Naime, dobila sam autoimunu bolest trombocitopeniju i to mi je bila druga hospitalizacija unutar 14 dana. Budući da sam i mama 15-mjesečnog dječaka, dodatno me stresla činjenica da moram biti u bolnici.  Stoga, u svojoj nemoći, panici, strahu od smrti i ostalih manjih i većih strahova koji su me obuhvaćali, ja sam se jednostavno prepustila Bogu i svaki sam dan s vama čitala, slušala Božju riječ i molila.

Iz tjedna u tjedan u meni je rasla vjera da će sve biti dobro, da se ne bojim, da me Bog čuva i vodi. Doživljavala sam tjedne Mira, Radosti i Ljubavi u njihovoj punini. Napokon sam spoznala da sam izgubljena ovca i da me Bog traži. Nikad nisam osobno doživjela tu prispodobu, ali u bolnici mi je došlo prosvjetljenje da sam ja ta izgubljena ovca i da On, zamisli samo, On svevišnji ide tražiti svoju izgubljenu ovčicu. Koje li milosti! Nevjerojatno!

Kako su se vježbe primicale kraju puno više sam pisala te mi je drago imati te bilješke koje si trebam ponavljati svaki dan ili svako toliko da ne zaboravim. Stavit ću ovdje nekoliko bilješki, rečenica koje su mene dotaknule:

Sveta Majka Terezija: „Sve počinje s osmijehom“

Gospodin Isus je svjetlo, a svjetlo je jače od mojih tmina.

Trebam drugima dopustiti da budu to što jesu kako bih bila slobodna od drugih i čuvala njihovu slobodu. Radovati se s drugima, jer Ti si u njima.

Bog treba zauzeti prvo mjesto u mom životu. Božja volja je ljubav, on me voli i želi mi dobro.

Majka Božja je i moja majka i želim da mi ona bude učiteljica života kako bih s njom učila prihvaćati Tvoju svetu volju i bila ispunjena radošću.

Bog ima plan. 

Zahvalna sam na tolikim mudrostima, napisala sam ovdje samo neke.  Znam da smo mi ljudi slabi, krhki, stalno podložni grijehu, stalno padamo i ono što naučimo, tako lako i brzo zaboravimo. To je nevjerojatno! Kako se lako zaboravi, kako te svijet lako „proguta“ i opet kreneš nekim svojim snagama. 

Iz ovih vježbi i u svojoj bolesti izlazim promijenjena, prosvijetljena, osnažena, zahvalna i željna Isusa, Boga i dijeljenja ljubavi i mira.

I da ne zaboravim, za mene jako bitno, molim da mi Isus podari krotko i ponizno srce jer samo ono može biti blago prema bližnjemu i u takvu srcu mogu Boga u drugima vidjeti. Hvala vam, dragi fratri i ostali svećenici i sudionici u pripremama e-duhovnih vježbi. Hvala što postojite, što nas vodite.

Bog vas blagoslovio i čuvao!

N.N.

___

Foto: Ray Kim/Unsplash