"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Ostavljen, ali ne i napušten!

Bruno

Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio. 

Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja. 

Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.

Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.

Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima

s. Marijana Bošnjak, Međugorje

Za e-duhovne vježbe čula sam preko internetske društvene mreže. Nisam se mislila niti jedne sekunde oko toga hoću li se prijaviti nego sam odmah tražila informaciju – kad počinju prijave. Poseban poticaj, uz želju da se kroz korizmu dobro pripremim za Uskrs, bila mi je činjenica da sam većinu fratara uključenih u ovaj projekt upoznala kroz dugi niz godina moje franjevačke formacije. Pa bilo to kroz Framu, OFS ili pak, u posljednje tri godine, kroz početnu formaciju kod Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Iz tog  iskustva sam znala da od njih mogu očekivati samo nešto kvalitetno. I nisam se prevarila. 

Prvo sam se mislila „Pa, Bože dragi, kako će oni uspjeti nas sve duhovno pratiti?“  jer sam pretpostavljala da će nas biti puno, ali postalo mi je jasno čim sam primila prvi mail u kojem je sve bilo detaljno objašnjeno. Svidio mi se koncept koji je bio najavljen i s radošću sam svako jutro otvarala e-poštu kako bih otkrila što mi se to novo danas nudi.

Ono što mi se dogodilo, a nisam očekivala, bilo je to da sam konačno postala „ovisna“ o živoj Božjoj Riječi. Naime, s Lectio divina sam se susrela još u srednjoškolskim danima kroz Framu. To se nastavilo i kroz mjesečne sastanke u OFS-u, a i proteklu godinu novicijata sam, također, skoro svakodnevno imala razmatranja kao dio novicijatskog programa. Valjda je sve to bila priprema plodnoga tla na koje je palo ovo neočekivano sjeme e-duhovnih vježbi koje je urodilo plodom da i nakon Uskrsa svako jutro posegnem za Biblijom, pročitam dio iz evanđelja koji Crkva za taj dan stavlja pred mene, pustim da ta Riječ odzvanja u meni, govori mi, poučava me i oblikuje, ali i da nastavi utjecati na cijeli taj dan.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima i ovakvim oblikom duhovne obnove kako bi me „natjerao“ da to iz dana u dan čineći usvojim kao sastavni dio moga duhovnoga rasta. Zahvalna sam Bogu što je svojom milošću moj duh oraspoložio kako bi mu Riječ postala potrebna kao što je tijelu potreban kruh. 

A, najzahvalnija sam Mu što nakon toliko godina hoda sa sv. Franjom počinjem u dubini razumjeti njegovu ljubav prema Riječi Božjoj kojom se služio kako bi napisao sve što je pisao. Istina, tu je i ona gorka slatkoća kad osjetiš kako Ljubav nije ljubljena ali bez tog iskustva nema ni produbljivanja duhovnoga života.

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.