"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)Jesi li preuzeo našu aplikaciju?
Preuzmi mobilnu aplikaciju
U e-duhovnim vježbama na najjednostavniji način sudjelovat ćeš preko naše mobilne aplikacije. Osim vježbi, tamo te čeka i Efa riječi, svakodnevno kratko razmatranje Božje riječi. Molimo zajedno!
Vjerujem u Duha Svetoga!
15.05.2026. - 24.05.2026.
Duhovi ili Pedesetnica svetkovina su kojom završavamo uskrsno vrijeme crkvene godine. Već tradicionalno, od Uzašašća do Duhova, kroz devet dana održavaju se duhovske e-Duhovne vježbe.
VIŠE
"Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje!" (Ps 62,2)
Svjedočanstva
Tri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!
Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi...
s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše GospeTri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!
s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše Gospe
Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi za svetkovinu Duhova, kroz e-duhovne vježbe, radosno je dočekala takvu duhovnu ponudu.
Naša najmlađa članica, (s. Stanka) predložila je da bismo mogle zajednički obavljati e-duhovne vježbe u večernjim satima i završiti razmatranje s Povečerjem. U to vrijeme obično se sastajemo na večeru i rekreaciju, a poslije toga molimo časoslov. Imamo zajedničku molitvu tijekom dana, kao i sv. Misu, ali večeri su nam opuštenije za osvrt na dan kada sabiremo, izmjenjujemo te darivamo Bogu i jedna drugoj ono što smo kroz dan doživjele i primile.
Iz dana u dan ponirući u tekstove e-duhovnih vježbi osjećale smo kako se događa zajedništvo misli i želja, zahvale i molitve. Naime, to je vrijeme kada se i naša Družba pripremala za Generalni izborni kapitul. Čekalo nas je puno neizvjesnosti i odgovornosti. E-duhovne vježbe su nam pomogle da uz naše redovite molitve još dublje i jače doživimo potrebu prepuštanja Bogu i prihvaćanje Njegove volje. Jačalo je naše pouzdanje da nas neće ostaviti „kao siročad“ (Iv 14,18) nego će pronaći novi put za naše korake i odgovore u potrebama današnjeg vremena.
Osobito smo doživjele snagu i silu Odozgor kada smo dlanove svojih ruku okrenule prema „Nebu“ odakle nam dolazi svako moguće dobro. Molitva i pjesma bile su izraz jedinstvene želje: „Pred Njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!“ (Ps 62,9) Tada smo spontano molile i svjedočile o svemu što nam je učinio Gospodin kroz e-duhovne vježbe. Radošću je bilo ispunjeno naše srce, a onda i naša zajednica. Osjećale smo olakšanje pred svim što nas očekuje i s povjerenjem u Ljubav, koja sve vodi, krenule smo na naš Generalni kapitul. Bogu hvala uz „porođajne boli“, ali ne bez Duha Božjega sagledale smo stanje naše Družbe, izabrale Vrhovnu upravu i zakoračile u novo četverogodište. Naša zajednica sve jače osjeća potrebu oslonjenosti na Božju Riječ koja nam pomaže da zaista, tu gdje jesmo, budemo „sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5, 13,14)
Dublje pogledati u sebe i vidjeti tko sam
Veoma me radovalo kako je svaki dan kroz korizmeno vrijeme u moj e-sandučić dolazila Božja riječ. To je prvi put da sam duhovne vježbe imala na...
E. H.Dublje pogledati u sebe i vidjeti tko sam
E. H.
Veoma me radovalo kako je svaki dan kroz korizmeno vrijeme u moj e-sandučić dolazila Božja riječ. To je prvi put da sam duhovne vježbe imala na ovaj način i bila sam jako znatiželjna kako će to biti. Baš sam u to vrijeme bila bolesna i dobro mi je došlo da sam mogla u mirnom kutku svoga doma razmatrati Božju riječ. I onda sam pomislila kako e-duhovne vježbe mogu doći do onih koji su bolesni, odbačeni, usamljeni, te kako mogu doći do onih ljudi koji imaju puno radnih obveza. Ove e-duhovne vježbe pokazale su mi pristup Božjoj riječi iz Svetog pisma na jednostavan i razumljiv način kroz šest koraka i kako je važan redoslijed tih koraka.
Za bolje razumijevanje evanđelja puno mi je koristilo tzv. vođeno razmatranje jer sam uvidjela u tom koraku da sam ponekad površno prelazila preko nekih riječi dok sam čitala i da su upravo te riječi bile bitne za moj život. Isto tako razmatranje mi je koristilo da budem duhovno vođena da ne bih zalutala. A nakon toga zahvaljivanje koje mi je bistrilo pogled na dobro koje sam primila besplatno od Boga. To mi je bila i izvanredna prilika da se mogu zahvaliti za ljude koji su se našli na mom životnom putu i preko kojih mi je Bog govorio i rasvjetljavao moj život. Zahvaljivala sam i za moje životne križeve koje su mi bili poticaj da tražim Gospodina.
Zatim je slijedio korak predanja. Predanje mi je pomoglo pri razumijevanju kako sam krhka i slaba i kako svaki dan moram iznova potvrđivati i predavati svoj život Bogu kako bih zadobila božansku ljubav jer upravo u toj ljubavi sastoji se i naš odnos prema Bogu.
Najbolje moje iskustvo ovih e-duhovnih vježbi je da sam mogla dublje pogledati u sebe, u svoju nutrinu, i vidjeti tko sam. U tome mi je pomogla spoznaja koja mi je bila ohrabrenje i radost, a to je, da je Isus umro za mene, za moje spasenje i otkupljenje koje mi je pomoglo da se rasteretim svojih navezanosti te tako slobodnije koračam kroz svoj život, trudeći se Boga stavljati na prvo mjesto.
Moje srce gori!
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim...
Marija Zelenika, Široki BrijegMoje srce gori!
Marija Zelenika, Široki Brijeg
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim danima. I sada na kraju tog hoda želim podijeliti s vama svoje iskustvo.
Toliko puta se pitam: „Bože, koristim li ja talente koje si mi darovao? Koji su uopće moji talenti?“ Prebirem po svom životu i tražim nešto veliko, nešto posebno, neki dar koji bi prepoznala kao dar od Boga za druge i ne prepoznajem ga. To pitanje me toliko puta zaokuplja i muči ali ja odgovor ne nalazim. Tražim nešto "veliko" i na kraju shvatim da možda moj dar nije ništa naizgled veliko.
Hodeći s Marijom ovih deset dana vidim kako je Marija bila velika u malim stvarima. Ona se znala smijati, radovati, znala je paziti na Isusa kad je bio malo dijete, ona ga je čuvala. Marija je pravila ručak, s puno ljubavi. Marija je putovala, pouzdala se u Boga, ona je i plakala, bila je i tužna, Marija je imala prijatelje, rodbinu, muža. Marija je živjela svaki dan punim plućima, jednostavno i ponizno.
Ja možda neću promijeniti svijet, možda neću pisati romane ili pjesme koje će nadahnuti druge, možda neću učiniti ništa veliko u svom životu ali imam obitelj, imam muža, prijatelje, nećake, rodbinu... Svaki dan kuham ručak, kuhat ću ga s ljubavlju. Želim dobiti dijete, čekat ću ga strpljivo, do tada ću rasti sa svojim mužem. Ako treba pomoć mami ili svekrvi napravit kolač, to ću učiniti bez prigovaranja i s osmijehom. Igrat ću se s nećacima iako mi je vruće, jer znam da oni više vole to nego da se dosađuju gledajući crtiće. Popit ću kavu s dragom prijateljicom i s njom razgovarat otvoreno i srčano. U svemu tome, moje srce gori. To su moji talenti! To su moji darovi i tu me Bog treba. Možda će me sutra zatrebati još negdje. Ja ću bit tu i osluškivat ću gdje On treba mene.
Meni je u ovom hodu posebno lijepo bilo moliti Tihu krunicu, nekako sam tada osjećala najviše da je Marija sa mnom što sam god kroz dan radila. Vama dragi fratri hvala što puštate da vas Bog vodi. Hvala vam što svim srcem ljubite svoj poziv. Hvala vam što koristite talente koje vam je Bog dao, da bi i nas poveli bliže Njemu.
