"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Mladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama

Katarina i David

Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru. Molitva nam je bila jako važna i pomogla nam je da razvijemo vezu kakvu imamo sada - punu strpljenja, ljubavi, poštovanja. Kao i svaki par, doživljavali smo uspone i padove. Jednom prilikom dok sam ja, Katarina, „listala“ po Facebooku vidjela sam da dijele objavu. Odmah sam pogledala i vidjela da se radi o e-duhovnim vježbama. Nikad nismo sudjelovali na duhovnim vježbama pa sam predložila da zajedno to uradimo. Unatoč Davidovom negodovanju, uspjela sam ga nagovoriti da sudjelujemo zajedno i da se molimo i pripremimo za Došašće. Već prvi mail koji nam je stigao shvatili smo da smo pozvani razviti poseban odnos s Bogom koji nam je potreban. Za vrijeme obavljanja e-duhovnih vježbi mnogo toga smo naučili i upoznali sebe. Na primjer, bolje smo shvatili drugu Božju zapovijed ljubavi jer ne možeš voljeti drugog ako ne voliš sebe. Svoje smo emocije i mišljenja djelili i zajedno rasli u duhu Božjem. Razgovarali smo o našem odnosu s ljudima, osobito o tome kako treba oprostiti njihove dugove kao što nama Bog oprašta. Možda nam je to bilo nekako najteže za prihvatiti i shvatiti. 

Obavljanje e-duhovnih vježbi proširilo je naše zajedničke vidike, produbilo naš odnos s Bogom i našu vezu. Osjećamo da su nam pomogle i nadamo se da će se i drugi parovi odvažiti i odazvati se na poziv te pristupiti duhovnim vježbama. Hvala vama fratrima na ovoj predivnoj ideji. S nestrpljenjem očekujemo aplikaciju. Nek vas sve Bog blagoslovi!

Primio sam tolike milosti!

Dalibor Hrelja

Prvo želim zahvaliti dragom Bogu što mi je ove duhovne vježbe stavio na put.

Valjalo bi napomenuti na početku samog osvrta da imam duhovno vodstvo.

Naišao sam negdje na Facebooku ili bitno.net na informaciju o postojanju e-duhovnih vježbi i ostavio ideju na „mariniranju” kojih mjesec dana. Kako sam bio jedan od onih koji su cijenili intenzitet, ali ne i konzistenciju, obično bih Sveto pismo čitao na način da u čim manje vremena pročitam čim više. Nije to to, iako se određene stvari upamte i „zalijepe”. Imao sam želju naučiti razmatrati, ali naviku nisam stekao, iako bi mi se znalo dogoditi da tu i tamo pokušam. Tako je kroz molitvu pala i odluka da ću pokušati svaki dan bar malo, a ovo je bilo idealno. 

Bilo je dana kad je bilo zahtjevno, pogotovo kad bih u kasnim večernjim satima čitao i razmatrao. Unatoč tome, primio sam tolike milosti kroz ovo vrijeme i vježbe te toplo preporučam svima koji se dvoume. Da, zna biti teško. Da, zna nedostajati vremena zbog svakodnevnih obaveza. Ali malo vremena za Gospodina znači jako puno, pogotovo u usporedbi s onim koje bi netko potratio pred televizijom ili nekom drugom neproduktivnom aktivnošću, pred nekim drugim bogom. Nekad je teško jer se nametnu pitanja na koja možda ne želimo odgovoriti iskreno, gdje se moramo sagledati kroz nešto drukčiju prizmu no što je ona na koju smo navikli. Nekad je teško jer moramo ostaviti starog čovjeka i čvršće uhvatiti plug. Nekad nam se ne da. Ali se trud nagrađuje milostima, i ako imamo i malo, još nam se dade.

Ove su mi duhovne vježbe tako stvorile jednu naviku koju planiram održavati, i iznimno mi je teško suditi o tome koliko su one, uzete iz konteksta, napravile za rast u duhovnosti, ali vidim da se kroz njih može naučiti moliti i nešto drukčije no što ljudi inače mole. To je razlika između toga što netko nešto od Boga traži ili zahvaljuje za nešto što već ima. Ili molitva u šutnji. Osobno su mi te različite vrste molitve već bile bar donekle poznate, a onima kojima nisu, predlažem da se odvažite i produbite odnos s Gospodinom i na ovaj način. 

Vrlo ću izgledno proći i kroz druge duhovne vježbe koje su dostupne u aplikaciji.

Plodovi duhovnog rasta u ovoj korizmi jesu umjerenost (a umjeren nisam bio), zatim shvaćanje da krepostan život zaista nije van dosega (a mislio sam da jest), te da krepostan život znači i radost življenja (a to nisam shvaćao u potpunosti). Shvatio sam da naš Gospodin nije tiranin koji čeka i pošto-poto želi palicom po prstima svakog od nas, nego netko tko svakome i želi i može dati upravo onaj mir koji svijet obećava i naoko nudi, ali ne daje.

Još jednom hvala dragom Bogu na vama i na ovim duhovnim vježbama koje je po vama dao i na udijeljenim milostima. Slava Mu!