
Vjerujem u Duha Svetoga!
15.05.2026. - 24.05.2026.
Duhovi ili Pedesetnica svetkovina su kojom završavamo uskrsno vrijeme crkvene godine. Već tradicionalno, od Uzašašća do Duhova, kroz devet dana održavaju se duhovske e-Duhovne vježbe.
VIŠESvjedočanstva

Ostavljen, ali ne i napušten!
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati...
BrunoOstavljen, ali ne i napušten!
Bruno
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio.
Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja.
Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.
Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.
Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Dublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe
Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog...
Robert Holjevac, ZagrebDublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe
Robert Holjevac, Zagreb
Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog sebe, bez obzira na svu užurbanost te hektičnost dana koje živimo. Duhovne vježbe pred došašće su mi nekako bile posebne. To je i stoga što je došašće nekako najposebnije te najveselije doba u kalendarskoj, a napose crkvenoj godini. Ono obilježava sam njezin početak pa sve do Božića kojeg vjernici željno iščekuju.
Uvijek se svake godine nastojim pripraviti na jedan poseban način za Božić da mi isti bude uvijek novi, a opet uvijek isti u smislu svojeg uranjanja u taj misterij. Tako tu Došašće pomaže meni osobno da dođem do Božića, ali i da Božić dođe do mene. Osim zornica na kojima sam bio redovit, tu su i ove naše i moje duhovne vježbe vas, naših i mojih fratara iz Pazina. Pomogle su mi da na jedan dublji, bliži te cjelovitiji način doživim ovo došašće, Boga i sebe. Na neki način, one su mi pomogle da se moja krhka posuda tijela, duha i duše ponovo napuni uljem, a koje je kao kod židovskog blagdana Hanuke trajalo mnogo duže nego što se to obično očekuje. To ulje je simbol vjere, a nadam se da će ono pomoći da moje svjetlo vjere gori i svijetli kao onaj grm koji je gorio, a nije izgarao. Kada se gotovo s nostalgijom sjetim kako mi je snažna vjera bila nakon najvećih lomova u životu, onda se nadam i vjerujem da će mi ove vježbe pomoći, a već pomažu i to ne samo prigodno u doba došašća, da ta moja vjera bude postojana te da ima konstantu. Stoga sam pustio da ove vježbe malo odstoje, da ih opet nakon nekog vremena ponovo pročitam, ne bih li dobio još dublje uvide. I pomogle su mi, premda nisam baš uvijek bio najdiscipliniraniji glede odabira dana i vremena kada ću i koliko prakticirati iste ove duhovne vježbe.
Ja ne mogu živjeti u prošlosti, bilo da je ona bila loša ili dobra, to su mi posvijestile ove duhovne vježbe, a u ovom slučaju govorim o ovim drugim iskustvima vjere. Tako je isto i s lošim iskustvima. Jako je dobra ona usporedba sa stupom soli u koji se je bila pretvorila Lotova žena. To mi je pomoglo da ne čeprkam stalno po nekim lošim stvarima iz svojeg života; tj. prošlosti, bilo one davnije ili nedavnije. Isto su mi ove vježbe pomogle da, koliko god sam ja toga i prije bio svjestan, da se ne poistovjećujem ni sa svojim zdravljem, niti sa svojom titulom, niti sa svojim uspjesima, neuspjesima ili hendikepom. Htio bih stalno posvješćivanje sebi to kako me je Bog na svojim krilima nosio i nosi bez obzira na brojne krize, sumnje pa i moja unutarnja svađanja s Bogom, što nije ništa drugo već potraga za njim. Molim i za to da ove duhovne vježbe ne budu samo prigodne, već da svoje plodove i miris ostave preko čitave godine, a možda i u mojem čitavom daljnjem životu, ma koliko god to malo pretjerano zvučalo. Nadam se da će mi one pomoći da se malo po malo oslobodim od svojih guba, znanih i neznanih, a ako to neće biti moguće da ih prihvatim kao što Bog prihvaća mene kakav jesam.
Hvala vam!

Isus započeo, Isus dovršio
U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo...
Lucija Miškić, LjubuškiIsus započeo, Isus dovršio
Lucija Miškić, Ljubuški
U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo već dva mala anđela zagovornika na nebu. Korizma 2019. godine mi je bila iznimno teška. Težak period bio je iza nas. Pretrage, nalazi, pregledi, loše zdravstveno stanje koje je bilo rezultat iscrpljenosti, želje za djetetom, razočaranja. Odlučila sam odraditi temeljito e-duhovne vježbe te korizme. Do Uskrsa, svaki dan, predano, srcem. Bilo je suza i strahova. Regionalni susret sudionika e-duhovnih vježbi u Međugorju bio je pun gorljive molitve.
Mislila sam da nikad nećemo dobiti dijete, ali sam se borila u sebi i lomila da ne izgubim vjeru. Željela sam vjerovati i moliti. Do kraja. Željela sam imati vjere bar kao zrno gorušice. Borila sam se sama sa sobom i svojom nevjerom. Bila sam preumorna od pokušavanja i razočarenja, želje za djetetom, depresije, tako u krug. Liječnik nam je rekao te korizme da je sljedeći korak inseminacija. Oboje smo odlučili bez razmišljanja da to ne dolazi u obzir. Prihvatit ćemo volju Božju, kakva god da ona bila.
S Isusom sam tu korizmu proživjela muku. Veliki petak je za mene bio radostan jer sam ga mogla živjeti, razumjeti. Osjećala sam se da je moj život tada bio Veliki petak. Na bdijenju Velike subote sam molila slobodno: "Daj mi Bože dijete ako je to za spas duša mog predivnog muža i mene. Ako nije na spas duša, nemoj nam ga dati nikada. Želim se samo spasiti i doći k Tebi na kraju ovog zemaljskog života." Na Veliku subotu osjetila sam toliku radost, ispunjenje, slobodu. Prvi put u životu sam osjetila radost Uskrsa. Brzo smo saznali da sam u Velikom tjednu ostala trudna, blagoslovljena. Termin poroda mi je bio 3.1. (Ime Isusovo). Znala sam da ću s Badnjim danom završiti duhovne vježbe došašća. Iščekivali smo ovo došašće Isusa i našeg Šimuna. Naš sin Šimun došao nam je u božićnoj osmini, zadnji dan 2019. godine kao blagoslov za sve težine koje smo prošli. Na putu za rodilište naišli smo u stubištu naše zgrade na fratra koji je počeo blagoslivljati stanove. Od njega smo sin i ja dobili u stubištu naše zgrade blagoslov i križić.
Isuse, hvala Ti.




