"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Ušla sam s Isusom u grob

Mirjana Kućas, Ozalj

Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.

Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.

Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“

Dragi fratri, hvala.

Hvala što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim

Slaven Grizelj, Mostar

U vrijeme prije korizme razmišljao sam što napraviti ili čega se odreći kroz korizmu kako bih se pripremio za Uskrs. Uvijek je tu neko odricanje, ali nisam siguran da je od srca ili iz duše jer su odricanja od slatka, alkohola i sl. Dakako, nisu ta odricanja loša i nije mi namjera omalovažavati ih u ovom tekstu , ali sam razmišljao da bih trebao nešto drugo napraviti ove godine. Puno sam razmišljao o tome što napraviti i imaju li neke duhovne pripreme na koje bihmogao otići.  A onda milion pitanja: Otkud meni vrijeme za to, jer sam gotovo svaki dan u drugom gradu, ako ne i u drugoj zemlji? Pa neću imati kontinuitet? Što ću raditi, a da ima smisao kroz cijelu korizmu? Kako zbog posla često putujem ako sam u autu uvijek slušam Radio Mir Međugorje. Taj dan baš vozim iz Mostara u svoj ured u Split i gle čuda: na radiju fra Josip Vlašić govori o temi duhovnih vježbi i da se, tko želi, može prijavi na e-duhovne vježbe. Odmah sam se prijavio i proslijedio informaciju na puno adresa koje su mi padale u tom trenutku na pamet. Onima koje sam u tom trenutku zaboravio i nisu se prijavili, prosljeđivao sam svaki e-mail koji bih dobio. 

Svako bih jutro ustao i pogledao e-mail koji bih proslijedio prijateljima koji se nisu prijavili i čitao bih ili odmah ujutro ili u danu kad uhvatim vremena ili najčešće navečer kad bih odmarao nakon poslovnih obveza. Često smo na večer s obitelji čitali vaš tekst i djeca su oduševljena. Moram priznati da je razmatranje u početku bilo teško jer mi je sve bilo nepoznato područje, ali svaki dan sam stjecao novo znanje. Ruku na srce, nisam ja danas ekspert u razmatranjima, ali mi znatno bolje ide i ove e-duhovne vježbe su mi puno pomogle. Potaknule su me da čitam Bibliju kad god to mogu i imam je svaki dan uz sebe u svojoj aktovci. Ovo iskustvo mi je bilo od velike pomoći i pokazuje da Crkva treba koristiti modernu tehnologiju kako bi došla do vjernika. Ovaj mi je projekt puno olakšao da  ostvarim svoju želju i produhovim se u korizmenom vremenu i više vremena provedem u razmišljanju s Bogom i o Bogu. Ono što bih također istaknuo je da trebamo znati da svaki put kada kažemo kako nemamo slobodnog vremena za druge aktivnosti osim posla – lažemo! Nedostatak vremena jedan je od najvećih problema s kojima se suočava moderni čovjek. Kako sve što moramo napraviti ugurati u 24 sata? Ovo iskustvo mi je pokazalo da je sve moguće. Svaki dan se može odvojiti vremena za Boga i sebe, obitelj, prijatelje...

Hvala svima na ovom hvale vrijednom projektu jer ste me promijenili tako što sam počeo čitati i razmatrati riječ Božju svaki dan i to me upotpunjava. Hvala vam što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim. Naučili ste me osnove razmatranja i na meni je da ih dalje razvijam.

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.