"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Naučila sam "trenirati savjest"

Iva Škarica, Zagreb

Sam put moje prijave na korizmene e-duhovne vježbe bio je baš zanimljiv i, rekla bih, vođen Duhom Svetim. Nisam čula za ove vježbe dok nisam bila u društvu svojih sestara s Frame Zagreb - Siget koje su mi rekle za ovo i nisam ni sekunde čekala već sam odmah, bez razmišljanja, otišla ispuniti prijavu neznajući o čemu se točno radi niti kako će sve skupa izgledati. Nestrpljivo sam čekala Pepelnicu te kada je napokon stigla otvorila sam mail s prvim vježbama, uzela sam bilježnicu i krenula. Utonula sam u molitvu i razmatranje te je sve skupa potrajalo više od sat vremena, a činilo se kao nekoliko minuta. Iskreno, ne sjećam se kada sam zadnji put toliko utonula u razgovor s Bogom i isključila sve svoje misli i ostavila sve svoje po strani. Uistinu sam bila presretna. Duboko vjerujem da sam zaista razgovarala s Bogom jer sam čitajući Evanđelje stalno bila obasipana nekim razmišljanjima, zaključcima, savjetima, smjernicama za život i slično. Osjećala sam Božju prisutnost te da mi On uistinu progovara. Te prve duhovne vježbe su me toliko smirile i toliko sam se osjećala radosno jer sam provela predivno vrijeme samo s Bogom. Nisam bila ni svjesna koliko mi je to vrijeme bilo potrebno. 

Nakon tako divnog iskustva prvog dana jedva sam čekala svaki idući dan i nove vježbe. Polako sam u svoj život unosila odluke, trudila sam se primijeniti na svakodnevicu sve što sam čula u razmatranjima, a najviše sam se trudila raditi na vlastitoj izgradnji i duhovnosti. Najviše sam radosna jer su me ove vježbe naučile da sve ljude gledam Božjim očima, da u svakome vidim ono Božje i da uistinu ljubim bližnjega svoga. Na tu činjenicu sam jako ponosna i toliko sam sretnija otkako se trudim tako ljubiti svoju braću i sestre te svima služiti, pomagati i biti uvijek svjetlo svijeta i sol zemlje. Nadalje, tijekom duhovnih vježbi sam uistinu naučila "trenirati savjest" i uočavati pogreške koje činim za koje ranije nisam mislila da su neki problem. Također, odlučila sam čvrsto izabrati Raj, krenuti Kristovim putem, vjerovati uvijek Božjem planu pa čak i u najtežim trenucima jer On uvijek sve učini puno bolje nego što sam ikada mogla zamisliti. Otkako činim sve što je u mojoj moći, a ostalo predajem Bogu moj život je puno više blagoslovljen i sve više uočavam Božju milost. Priznajem da nije bilo jednostavno i da je bilo teško biti ustrajan. Sram me je priznati, ali dogodilo mi se nekoliko puta u zadnjim danima korizme da od svih obaveza ne bih stigla obaviti vježbe te je njihovo odsustvo činilo i mene tužnijom. Stoga sam nastojala svaki put ispraviti pogrešku i u tome su mi neopisivo pomogle riječi utjehe iz razmatranja.

Pronaći ravnotežu između Marte i Marije

Vlatka Klasnja, Zagreb

Draga i poštovana s. Tarzicija, dragi i poštovani patri, moje ime je Vlatka Klasnja i imala sam milost sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Franjevci u Sigetu davnih 70-tih godina prošlog stoljeća bili su moji prvi duhovni oci. Nakon toga sve do danas sam u župi koju vode dijecezanski svećenici. Osjećam da je svaki odlazak u crkvu u Sigetu povratak u djetinjstvo, dolazak prvom domu. Bogu hvala na svemu i na svim ljudima koji su mi poslani voditi me na putu obraćenja. Zahvaljujem vam što ste mi omogućili sudjelovati u franjevačkim e-duhovnim vježbama, što sam bila s vama i sa sv. Franjom devet dana, što sam bila uključena u vaše molitve i razmatranja. Otkad sam se zaposlila, a imam već 27 godina staža, imam borbu sama sa sobom da nađem ravnotežu između Marte i Marije. Što se godine više nižu, kao da posao postaje sve zahtjevniji, u privatnom životu je sve više bolesti u obitelji... Postala sam Marta, a osjećam potrebu biti više nalik Mariji. I ta borba traje iz dana u dan. Božja providnost me je dovela do poziva na vašoj mrežnoj stranici da se uključim u e-duhovne vježbe. To su mi prve e-duhovne vježbe i jako su mi bile korisne. Vrijeme razmatranja bilo je rano jutro, dok još svi spavaju, prije pripreme za odlazak na posao. Osnažile su me u Franjinom jednostavnom i potpunom, svakodnevnom služenju Bogu, u ljubavi za Boga i sva stvorenja. Nakon završetka duhovnih vježbi vrlo brzo sam, na žalost, ušla u kolotečinu moje stare Marte. I dalje mi nedostaje svakodnevna molitva zahvaljivanja i slavljenja Boga i njegovih stvorenja. To je moja svakodnevna borba. U Božje ruke stavljam posao, bližnje, unutarnje borbe i molim da Mu mogu pomoći kroz svakidašnji rad i kontakte s ljudima u širenju Božjega mira i radosti. Molim da pravi mir, radost i potpuno predanje zavlada prvo u meni, kako bih ih mogla dijeliti ljudima koje mi Bog šalje. Hvala Mu što me je pozvao prijaviti se na vaše e-duhovne vježbe. Hvala s. Tarziciji, njezinoj Zajednici te patrima u Pazinu na nadahnutim, korisnim i poticajnim razmatranjima i molitvi. Božji blagoslov i svako dobro vam svima želim!