"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)Jesi li preuzeo našu aplikaciju?
Preuzmi mobilnu aplikaciju
U e-duhovnim vježbama na najjednostavniji način sudjelovat ćeš preko naše mobilne aplikacije. Osim vježbi, tamo te čeka i Efa riječi, svakodnevno kratko razmatranje Božje riječi. Molimo zajedno!
Govorio im je u prispodobama
11.08.2026. - 20.08.2026.
Netko je rekao da su prispodobe ogledalo Isusove duše. On je rado u svom propovijedanju koristio taj slikoviti govor u kojem se uzima slika iz svakodnevnog života ili iz prirode da bi se govorilo o duhovnoj stvarnosti, o kraljevstvu nebeskom.
VIŠE
"Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje!" (Ps 62,2)
Svjedočanstva
Moje srce gori!
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim...
Marija Zelenika, Široki BrijegMoje srce gori!
Marija Zelenika, Široki Brijeg
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim danima. I sada na kraju tog hoda želim podijeliti s vama svoje iskustvo.
Toliko puta se pitam: „Bože, koristim li ja talente koje si mi darovao? Koji su uopće moji talenti?“ Prebirem po svom životu i tražim nešto veliko, nešto posebno, neki dar koji bi prepoznala kao dar od Boga za druge i ne prepoznajem ga. To pitanje me toliko puta zaokuplja i muči ali ja odgovor ne nalazim. Tražim nešto "veliko" i na kraju shvatim da možda moj dar nije ništa naizgled veliko.
Hodeći s Marijom ovih deset dana vidim kako je Marija bila velika u malim stvarima. Ona se znala smijati, radovati, znala je paziti na Isusa kad je bio malo dijete, ona ga je čuvala. Marija je pravila ručak, s puno ljubavi. Marija je putovala, pouzdala se u Boga, ona je i plakala, bila je i tužna, Marija je imala prijatelje, rodbinu, muža. Marija je živjela svaki dan punim plućima, jednostavno i ponizno.
Ja možda neću promijeniti svijet, možda neću pisati romane ili pjesme koje će nadahnuti druge, možda neću učiniti ništa veliko u svom životu ali imam obitelj, imam muža, prijatelje, nećake, rodbinu... Svaki dan kuham ručak, kuhat ću ga s ljubavlju. Želim dobiti dijete, čekat ću ga strpljivo, do tada ću rasti sa svojim mužem. Ako treba pomoć mami ili svekrvi napravit kolač, to ću učiniti bez prigovaranja i s osmijehom. Igrat ću se s nećacima iako mi je vruće, jer znam da oni više vole to nego da se dosađuju gledajući crtiće. Popit ću kavu s dragom prijateljicom i s njom razgovarat otvoreno i srčano. U svemu tome, moje srce gori. To su moji talenti! To su moji darovi i tu me Bog treba. Možda će me sutra zatrebati još negdje. Ja ću bit tu i osluškivat ću gdje On treba mene.
Meni je u ovom hodu posebno lijepo bilo moliti Tihu krunicu, nekako sam tada osjećala najviše da je Marija sa mnom što sam god kroz dan radila. Vama dragi fratri hvala što puštate da vas Bog vodi. Hvala vam što svim srcem ljubite svoj poziv. Hvala vam što koristite talente koje vam je Bog dao, da bi i nas poveli bliže Njemu.
Trenuci kad sam Boga mogla gotovo dotaknuti
Hoditi kroz korizmu s vama bilo je prekrasno iskustvo! Vaše riječi dovodile su me bliže Bogu, bliže meni samoj! Prekrasni trenuci kad sam...
Tatjana Račić Žlibar, ZagrebTrenuci kad sam Boga mogla gotovo dotaknuti
Tatjana Račić Žlibar, Zagreb
Hoditi kroz korizmu s vama bilo je prekrasno iskustvo! Vaše riječi dovodile su me bliže Bogu, bliže meni samoj! Prekrasni trenuci kad sam Boga gotovo mogla dotaknuti, kad sam ga tako intenzivno osjećala u i oko sebe! Osvješćujući trenuci kad sam bolje spoznavala sebe, svoje slabosti i prostore za poboljšanja, svoje vrline. I jedan dubok, sveobuhvatan mir u meni, bez obzira na bure svakodnevnog života.
Što je bilo teško? Blizina Božja je bila tako lijepa, tako ispunjujuća, tako plodonosna da su moja razmatranja uvijek trajala puno više od sat vremena. Bilo je to prekrasno vrijeme i niti jedan trenutak ne bih propustila. Ponekad kad zbog obaveza nisam mogla razmatrati koliko mi je trebalo neka su razmatranja ostala nedovršena. Vratit ću se na njih ovih dana. Težak je bio nedostatak sna, jer maknuvši sve svjetovne potrošače vremena koji nisu bitni (TV, FB,…), da bi u pretrpanom svakodnevnom rasporedu stvorila vrijeme za naš zajednički hod, uzimala sam od sna. A tijelo postane umorno ako to dugo traje. „Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Mt 26,41) No Bog je i tu velik! Daje duhovnu snagu pa se i to može izdržati.
Što sam naučila? Naučila sam razmatrati! Na početku samo vođena vašim riječima, ali ubrzo sam se odvažila prepustiti Mu se i dugo i plodno sama razmatrati Njegovu riječ, Pismo. Poslije bi na to nadovezala vaša razmatranja koja su me vodila u neka nova, moja, razmatranja. Naučila sam na novi način približiti se Bogu, doći u Njegovu blizinu, osjetiti Ga. Hvala Vam na tom daru! Jako se veselim svim sljedećim duhovnim vježbama, i ovim elektronskim i nekim drugim uživo, ali ovaj poklon, poklon razmatranja, je nešto najljepše što ste mi mogli pokloniti, nešto najbolje za moj daljnji duhovni put. Veselim mu se! Jedna od dobrih odluka je i da jednom tjedno nastavim razmatrati sama (više od toga mi nažalost svakodnevnica ne dopušta).
Bilježnica. Napisali ste da vam damo kratko svjedočanstvo, a ja sam se raspisala, kao i za vrijeme našeg hoda. Hvala na savjetu da pokraj sebe imamo bilježnicu. Prvo sam je stavila pokraj sebe, malu i tanku, kao poslušna učenica, ne poimajući čemu će služiti. A onda kad sam krenula, tri velike bilježnice potpuno su ispunjene: citati iz Pisma, citati vaših razmišljanja, moja razmišljanja i moji razgovori s Bogom, stranice pune teksta, mentalne mape, crteži… Ja, koja sve radim na računalu, pisala sam i pisala olovkom po papiru.
Što je još teško? Koliko god tijelo treba više sna, duši već sada nedostaju svakodnevna intenzivna druženja s Bogom. Ali kako mi je netko rekao: „To je kao Preobraženje na Gori. Petar je želio ostati, ali Isus ih je poslao u svijet da propovijedaju Evanđelje.“ I meni je sada krenuti dalje!
Pronaći ravnotežu između Marte i Marije
Draga i poštovana s. Tarzicija, dragi i poštovani patri, moje ime je Vlatka Klasnja i imala sam milost sudjelovati u e-duhovnim...
Vlatka Klasnja, ZagrebPronaći ravnotežu između Marte i Marije
Vlatka Klasnja, Zagreb
Draga i poštovana s. Tarzicija, dragi i poštovani patri, moje ime je Vlatka Klasnja i imala sam milost sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Franjevci u Sigetu davnih 70-tih godina prošlog stoljeća bili su moji prvi duhovni oci. Nakon toga sve do danas sam u župi koju vode dijecezanski svećenici. Osjećam da je svaki odlazak u crkvu u Sigetu povratak u djetinjstvo, dolazak prvom domu. Bogu hvala na svemu i na svim ljudima koji su mi poslani voditi me na putu obraćenja. Zahvaljujem vam što ste mi omogućili sudjelovati u franjevačkim e-duhovnim vježbama, što sam bila s vama i sa sv. Franjom devet dana, što sam bila uključena u vaše molitve i razmatranja. Otkad sam se zaposlila, a imam već 27 godina staža, imam borbu sama sa sobom da nađem ravnotežu između Marte i Marije. Što se godine više nižu, kao da posao postaje sve zahtjevniji, u privatnom životu je sve više bolesti u obitelji... Postala sam Marta, a osjećam potrebu biti više nalik Mariji. I ta borba traje iz dana u dan. Božja providnost me je dovela do poziva na vašoj mrežnoj stranici da se uključim u e-duhovne vježbe. To su mi prve e-duhovne vježbe i jako su mi bile korisne. Vrijeme razmatranja bilo je rano jutro, dok još svi spavaju, prije pripreme za odlazak na posao. Osnažile su me u Franjinom jednostavnom i potpunom, svakodnevnom služenju Bogu, u ljubavi za Boga i sva stvorenja. Nakon završetka duhovnih vježbi vrlo brzo sam, na žalost, ušla u kolotečinu moje stare Marte. I dalje mi nedostaje svakodnevna molitva zahvaljivanja i slavljenja Boga i njegovih stvorenja. To je moja svakodnevna borba. U Božje ruke stavljam posao, bližnje, unutarnje borbe i molim da Mu mogu pomoći kroz svakidašnji rad i kontakte s ljudima u širenju Božjega mira i radosti. Molim da pravi mir, radost i potpuno predanje zavlada prvo u meni, kako bih ih mogla dijeliti ljudima koje mi Bog šalje. Hvala Mu što me je pozvao prijaviti se na vaše e-duhovne vježbe. Hvala s. Tarziciji, njezinoj Zajednici te patrima u Pazinu na nadahnutim, korisnim i poticajnim razmatranjima i molitvi. Božji blagoslov i svako dobro vam svima želim!
