"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)Jesi li preuzeo našu aplikaciju?
Preuzmi mobilnu aplikaciju
U e-duhovnim vježbama na najjednostavniji način sudjelovat ćeš preko naše mobilne aplikacije. Osim vježbi, tamo te čeka i Efa riječi, svakodnevno kratko razmatranje Božje riječi. Molimo zajedno!
Govorio im je u prispodobama
11.08.2026. - 20.08.2026.
Netko je rekao da su prispodobe ogledalo Isusove duše. On je rado u svom propovijedanju koristio taj slikoviti govor u kojem se uzima slika iz svakodnevnog života ili iz prirode da bi se govorilo o duhovnoj stvarnosti, o kraljevstvu nebeskom.
VIŠE
"Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje!" (Ps 62,2)
Svjedočanstva
Tri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!
Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi...
s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše GospeTri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!
s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše Gospe
Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi za svetkovinu Duhova, kroz e-duhovne vježbe, radosno je dočekala takvu duhovnu ponudu.
Naša najmlađa članica, (s. Stanka) predložila je da bismo mogle zajednički obavljati e-duhovne vježbe u večernjim satima i završiti razmatranje s Povečerjem. U to vrijeme obično se sastajemo na večeru i rekreaciju, a poslije toga molimo časoslov. Imamo zajedničku molitvu tijekom dana, kao i sv. Misu, ali večeri su nam opuštenije za osvrt na dan kada sabiremo, izmjenjujemo te darivamo Bogu i jedna drugoj ono što smo kroz dan doživjele i primile.
Iz dana u dan ponirući u tekstove e-duhovnih vježbi osjećale smo kako se događa zajedništvo misli i želja, zahvale i molitve. Naime, to je vrijeme kada se i naša Družba pripremala za Generalni izborni kapitul. Čekalo nas je puno neizvjesnosti i odgovornosti. E-duhovne vježbe su nam pomogle da uz naše redovite molitve još dublje i jače doživimo potrebu prepuštanja Bogu i prihvaćanje Njegove volje. Jačalo je naše pouzdanje da nas neće ostaviti „kao siročad“ (Iv 14,18) nego će pronaći novi put za naše korake i odgovore u potrebama današnjeg vremena.
Osobito smo doživjele snagu i silu Odozgor kada smo dlanove svojih ruku okrenule prema „Nebu“ odakle nam dolazi svako moguće dobro. Molitva i pjesma bile su izraz jedinstvene želje: „Pred Njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!“ (Ps 62,9) Tada smo spontano molile i svjedočile o svemu što nam je učinio Gospodin kroz e-duhovne vježbe. Radošću je bilo ispunjeno naše srce, a onda i naša zajednica. Osjećale smo olakšanje pred svim što nas očekuje i s povjerenjem u Ljubav, koja sve vodi, krenule smo na naš Generalni kapitul. Bogu hvala uz „porođajne boli“, ali ne bez Duha Božjega sagledale smo stanje naše Družbe, izabrale Vrhovnu upravu i zakoračile u novo četverogodište. Naša zajednica sve jače osjeća potrebu oslonjenosti na Božju Riječ koja nam pomaže da zaista, tu gdje jesmo, budemo „sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5, 13,14)
Trenuci kad sam Boga mogla gotovo dotaknuti
Hoditi kroz korizmu s vama bilo je prekrasno iskustvo! Vaše riječi dovodile su me bliže Bogu, bliže meni samoj! Prekrasni trenuci kad sam...
Tatjana Račić Žlibar, ZagrebTrenuci kad sam Boga mogla gotovo dotaknuti
Tatjana Račić Žlibar, Zagreb
Hoditi kroz korizmu s vama bilo je prekrasno iskustvo! Vaše riječi dovodile su me bliže Bogu, bliže meni samoj! Prekrasni trenuci kad sam Boga gotovo mogla dotaknuti, kad sam ga tako intenzivno osjećala u i oko sebe! Osvješćujući trenuci kad sam bolje spoznavala sebe, svoje slabosti i prostore za poboljšanja, svoje vrline. I jedan dubok, sveobuhvatan mir u meni, bez obzira na bure svakodnevnog života.
Što je bilo teško? Blizina Božja je bila tako lijepa, tako ispunjujuća, tako plodonosna da su moja razmatranja uvijek trajala puno više od sat vremena. Bilo je to prekrasno vrijeme i niti jedan trenutak ne bih propustila. Ponekad kad zbog obaveza nisam mogla razmatrati koliko mi je trebalo neka su razmatranja ostala nedovršena. Vratit ću se na njih ovih dana. Težak je bio nedostatak sna, jer maknuvši sve svjetovne potrošače vremena koji nisu bitni (TV, FB,…), da bi u pretrpanom svakodnevnom rasporedu stvorila vrijeme za naš zajednički hod, uzimala sam od sna. A tijelo postane umorno ako to dugo traje. „Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Mt 26,41) No Bog je i tu velik! Daje duhovnu snagu pa se i to može izdržati.
Što sam naučila? Naučila sam razmatrati! Na početku samo vođena vašim riječima, ali ubrzo sam se odvažila prepustiti Mu se i dugo i plodno sama razmatrati Njegovu riječ, Pismo. Poslije bi na to nadovezala vaša razmatranja koja su me vodila u neka nova, moja, razmatranja. Naučila sam na novi način približiti se Bogu, doći u Njegovu blizinu, osjetiti Ga. Hvala Vam na tom daru! Jako se veselim svim sljedećim duhovnim vježbama, i ovim elektronskim i nekim drugim uživo, ali ovaj poklon, poklon razmatranja, je nešto najljepše što ste mi mogli pokloniti, nešto najbolje za moj daljnji duhovni put. Veselim mu se! Jedna od dobrih odluka je i da jednom tjedno nastavim razmatrati sama (više od toga mi nažalost svakodnevnica ne dopušta).
Bilježnica. Napisali ste da vam damo kratko svjedočanstvo, a ja sam se raspisala, kao i za vrijeme našeg hoda. Hvala na savjetu da pokraj sebe imamo bilježnicu. Prvo sam je stavila pokraj sebe, malu i tanku, kao poslušna učenica, ne poimajući čemu će služiti. A onda kad sam krenula, tri velike bilježnice potpuno su ispunjene: citati iz Pisma, citati vaših razmišljanja, moja razmišljanja i moji razgovori s Bogom, stranice pune teksta, mentalne mape, crteži… Ja, koja sve radim na računalu, pisala sam i pisala olovkom po papiru.
Što je još teško? Koliko god tijelo treba više sna, duši već sada nedostaju svakodnevna intenzivna druženja s Bogom. Ali kako mi je netko rekao: „To je kao Preobraženje na Gori. Petar je želio ostati, ali Isus ih je poslao u svijet da propovijedaju Evanđelje.“ I meni je sada krenuti dalje!
Prema novom pogledu
Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me...
Tihana MatokovićPrema novom pogledu
Tihana Matoković
Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me više rasterećuju i opuštaju od prethodnih. Bilo je i nekih težih i neugodnih jer se trebalo suočiti sa samom sobom i svojim strahovima, te dati neke iskrene odgovore, a to bude ponekad i bolno i teško.
Posebno su mi se svidjela razmatranja na početku korizme, gdje je moj pogled bio usmjeren na križ, i gdje riječi nisu bile potrebne. Upravo u toj šutnji nestaju sva pitanja, dvojbe i misli dok se neki odgovori pojavljuju u srcu.
Jako me se dojmilo razmatranje Reci Bogu - Oče, tata moj dobri, gdje sama riječ Abba-Oče odjekuje u meni i vraća sigurnost i povjerenje, dok strahovi i potrebe nestaju, a dolazi mir.
U razmatranju Susret s Ocem također je snažan utisak na mene ostavila slika oca koji čeka raširenih ruku sa spremnom haljinom, sandalama, prstenom jer sam mogla osjetiti bezgraničnu strpljivost i ljubav kojom nas Bog ljubi, ali me potaklo i na osluškivanje onoga što Otac govori mom srcu.
U razmatranju Dati čast Isusu mogla sam zamisliti Isusa koji ne prolazi Galilejom, već mojim srcem koje je možda već staro, napuklo i otvrdnulo, te ga obnavlja i čini novim.
Sva su razmatranja bila predivna, sadržavala su dosta pitanja u kojima nisam uvijek mogla doći do odgovora, ali zato znam da su me naučila strpljivosti i otvorila neke nove perspektive, tj. pomogla su mi da se "odlijepim" od nekih matrica koje uporno ponavljam a koje želim promijeniti. Za to je trebalo malo pretrpjeti, pritajiti se, zastati, odmaknuti se ili jednostavno pogledati na drugu stranu čega se nisam dosad mogla sjetiti. Hvala Bogu i vama na tome jer mislim da je to dobar put te mogu sagledati jasnije sebe i svoju sadašnjost, ali i druge oko sebe. To mi daje više vjere i čvrstine u životu
Hvala puno i Bog vas blagoslovio!
