"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Može, zašto ne!

N.N. i N.N.

Hvaljeni Isus i Marija!

Hvala vam dragi naši fratri! Jedno veliko hvala!

Donosim vam svjedočanstvo koje je započelo prije dvije godine u došašću. Da mi je tada netko rekao da ću sa svojim suprugom svaki dan razmatrati Riječ Božju rekla bih mu da je to nemoguće. Tada sam počela moliti za njegovo iskreno obraćenje. Bog je uslišao moju molitvu. Prošli smo sito i rešeto, ali evo nas! Došašće sam započela molitvom Gospi koja razvezuje čvorove da naš brak bude još više utemeljeniji u Gospodinu i da nam odnos bude dublji i jači. Neću vam lagati, molila sam to sa strahom jer nisam znala kroza što moramo proći da bi se uslišala moja molitva. 

Večer prije no što su ove vježbe u došašću započele, pitala sam ga želi li sa mnom proći kroz razmatranja očekujući negativan odgovor, ali rekao je – može, zašto ne. Tako smo svaku večer, nakon što bih uspavala sina, krenuli u razmatranja i jedno drugom bi odgovarali na pitanja. Deset smo godina zajedno i mislila sam da nema toga što ne znam o njemu ili on o meni. Vaša su mi razmatranja i pitanja pokazala koliko sam u krivu, a Božja milost nam je dala snagu da se suočimo sa svojim tamama i pokažemo ih jedno drugom jer i tako ćemo odgovarati jedno za drugo kada dođemo pred Gospodina. Nije bilo lako, trebalo je nagovaranja da se otvorimo jedno drugom kad su bila, takoreći, paprena pitanja. No, toliko milosti dugo nisam osjetila kada je u pitanju naš odnos. 

Dogovorili smo se da ćemo nastaviti tako navečer čitati Sveto pismo i razmatrati ga umjesto gledanja TV-a. 

Još jednom hvala vam jer ste nam pomogli otvoriti se dublje jedno drugom i jer ste bili predivan produžetak Božje ruke na Zemlji!

___

Foto: Junior Reis/Unsplash

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima

s. Marijana Bošnjak, Međugorje

Za e-duhovne vježbe čula sam preko internetske društvene mreže. Nisam se mislila niti jedne sekunde oko toga hoću li se prijaviti nego sam odmah tražila informaciju – kad počinju prijave. Poseban poticaj, uz želju da se kroz korizmu dobro pripremim za Uskrs, bila mi je činjenica da sam većinu fratara uključenih u ovaj projekt upoznala kroz dugi niz godina moje franjevačke formacije. Pa bilo to kroz Framu, OFS ili pak, u posljednje tri godine, kroz početnu formaciju kod Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Iz tog  iskustva sam znala da od njih mogu očekivati samo nešto kvalitetno. I nisam se prevarila. 

Prvo sam se mislila „Pa, Bože dragi, kako će oni uspjeti nas sve duhovno pratiti?“  jer sam pretpostavljala da će nas biti puno, ali postalo mi je jasno čim sam primila prvi mail u kojem je sve bilo detaljno objašnjeno. Svidio mi se koncept koji je bio najavljen i s radošću sam svako jutro otvarala e-poštu kako bih otkrila što mi se to novo danas nudi.

Ono što mi se dogodilo, a nisam očekivala, bilo je to da sam konačno postala „ovisna“ o živoj Božjoj Riječi. Naime, s Lectio divina sam se susrela još u srednjoškolskim danima kroz Framu. To se nastavilo i kroz mjesečne sastanke u OFS-u, a i proteklu godinu novicijata sam, također, skoro svakodnevno imala razmatranja kao dio novicijatskog programa. Valjda je sve to bila priprema plodnoga tla na koje je palo ovo neočekivano sjeme e-duhovnih vježbi koje je urodilo plodom da i nakon Uskrsa svako jutro posegnem za Biblijom, pročitam dio iz evanđelja koji Crkva za taj dan stavlja pred mene, pustim da ta Riječ odzvanja u meni, govori mi, poučava me i oblikuje, ali i da nastavi utjecati na cijeli taj dan.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima i ovakvim oblikom duhovne obnove kako bi me „natjerao“ da to iz dana u dan čineći usvojim kao sastavni dio moga duhovnoga rasta. Zahvalna sam Bogu što je svojom milošću moj duh oraspoložio kako bi mu Riječ postala potrebna kao što je tijelu potreban kruh. 

A, najzahvalnija sam Mu što nakon toliko godina hoda sa sv. Franjom počinjem u dubini razumjeti njegovu ljubav prema Riječi Božjoj kojom se služio kako bi napisao sve što je pisao. Istina, tu je i ona gorka slatkoća kad osjetiš kako Ljubav nije ljubljena ali bez tog iskustva nema ni produbljivanja duhovnoga života.

Mladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama

Katarina i David

Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru. Molitva nam je bila jako važna i pomogla nam je da razvijemo vezu kakvu imamo sada - punu strpljenja, ljubavi, poštovanja. Kao i svaki par, doživljavali smo uspone i padove. Jednom prilikom dok sam ja, Katarina, „listala“ po Facebooku vidjela sam da dijele objavu. Odmah sam pogledala i vidjela da se radi o e-duhovnim vježbama. Nikad nismo sudjelovali na duhovnim vježbama pa sam predložila da zajedno to uradimo. Unatoč Davidovom negodovanju, uspjela sam ga nagovoriti da sudjelujemo zajedno i da se molimo i pripremimo za Došašće. Već prvi mail koji nam je stigao shvatili smo da smo pozvani razviti poseban odnos s Bogom koji nam je potreban. Za vrijeme obavljanja e-duhovnih vježbi mnogo toga smo naučili i upoznali sebe. Na primjer, bolje smo shvatili drugu Božju zapovijed ljubavi jer ne možeš voljeti drugog ako ne voliš sebe. Svoje smo emocije i mišljenja djelili i zajedno rasli u duhu Božjem. Razgovarali smo o našem odnosu s ljudima, osobito o tome kako treba oprostiti njihove dugove kao što nama Bog oprašta. Možda nam je to bilo nekako najteže za prihvatiti i shvatiti. 

Obavljanje e-duhovnih vježbi proširilo je naše zajedničke vidike, produbilo naš odnos s Bogom i našu vezu. Osjećamo da su nam pomogle i nadamo se da će se i drugi parovi odvažiti i odazvati se na poziv te pristupiti duhovnim vježbama. Hvala vama fratrima na ovoj predivnoj ideji. S nestrpljenjem očekujemo aplikaciju. Nek vas sve Bog blagoslovi!