
Vjerujem u Duha Svetoga!
15.05.2026. - 24.05.2026.
Duhovi ili Pedesetnica svetkovina su kojom završavamo uskrsno vrijeme crkvene godine. Već tradicionalno, od Uzašašća do Duhova, kroz devet dana održavaju se duhovske e-Duhovne vježbe.
VIŠESvjedočanstva

Ušla sam s Isusom u grob
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini...
Ušla sam s Isusom u grob
Mirjana Kućas, Ozalj
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.
Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.
Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“
Dragi fratri, hvala.

Dublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe
Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog...
Robert Holjevac, ZagrebDublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe
Robert Holjevac, Zagreb
Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog sebe, bez obzira na svu užurbanost te hektičnost dana koje živimo. Duhovne vježbe pred došašće su mi nekako bile posebne. To je i stoga što je došašće nekako najposebnije te najveselije doba u kalendarskoj, a napose crkvenoj godini. Ono obilježava sam njezin početak pa sve do Božića kojeg vjernici željno iščekuju.
Uvijek se svake godine nastojim pripraviti na jedan poseban način za Božić da mi isti bude uvijek novi, a opet uvijek isti u smislu svojeg uranjanja u taj misterij. Tako tu Došašće pomaže meni osobno da dođem do Božića, ali i da Božić dođe do mene. Osim zornica na kojima sam bio redovit, tu su i ove naše i moje duhovne vježbe vas, naših i mojih fratara iz Pazina. Pomogle su mi da na jedan dublji, bliži te cjelovitiji način doživim ovo došašće, Boga i sebe. Na neki način, one su mi pomogle da se moja krhka posuda tijela, duha i duše ponovo napuni uljem, a koje je kao kod židovskog blagdana Hanuke trajalo mnogo duže nego što se to obično očekuje. To ulje je simbol vjere, a nadam se da će ono pomoći da moje svjetlo vjere gori i svijetli kao onaj grm koji je gorio, a nije izgarao. Kada se gotovo s nostalgijom sjetim kako mi je snažna vjera bila nakon najvećih lomova u životu, onda se nadam i vjerujem da će mi ove vježbe pomoći, a već pomažu i to ne samo prigodno u doba došašća, da ta moja vjera bude postojana te da ima konstantu. Stoga sam pustio da ove vježbe malo odstoje, da ih opet nakon nekog vremena ponovo pročitam, ne bih li dobio još dublje uvide. I pomogle su mi, premda nisam baš uvijek bio najdiscipliniraniji glede odabira dana i vremena kada ću i koliko prakticirati iste ove duhovne vježbe.
Ja ne mogu živjeti u prošlosti, bilo da je ona bila loša ili dobra, to su mi posvijestile ove duhovne vježbe, a u ovom slučaju govorim o ovim drugim iskustvima vjere. Tako je isto i s lošim iskustvima. Jako je dobra ona usporedba sa stupom soli u koji se je bila pretvorila Lotova žena. To mi je pomoglo da ne čeprkam stalno po nekim lošim stvarima iz svojeg života; tj. prošlosti, bilo one davnije ili nedavnije. Isto su mi ove vježbe pomogle da, koliko god sam ja toga i prije bio svjestan, da se ne poistovjećujem ni sa svojim zdravljem, niti sa svojom titulom, niti sa svojim uspjesima, neuspjesima ili hendikepom. Htio bih stalno posvješćivanje sebi to kako me je Bog na svojim krilima nosio i nosi bez obzira na brojne krize, sumnje pa i moja unutarnja svađanja s Bogom, što nije ništa drugo već potraga za njim. Molim i za to da ove duhovne vježbe ne budu samo prigodne, već da svoje plodove i miris ostave preko čitave godine, a možda i u mojem čitavom daljnjem životu, ma koliko god to malo pretjerano zvučalo. Nadam se da će mi one pomoći da se malo po malo oslobodim od svojih guba, znanih i neznanih, a ako to neće biti moguće da ih prihvatim kao što Bog prihvaća mene kakav jesam.
Hvala vam!

Pronaći ravnotežu između Marte i Marije
Draga i poštovana s. Tarzicija, dragi i poštovani patri, moje ime je Vlatka Klasnja i imala sam milost sudjelovati u e-duhovnim...
Vlatka Klasnja, ZagrebPronaći ravnotežu između Marte i Marije
Vlatka Klasnja, Zagreb
Draga i poštovana s. Tarzicija, dragi i poštovani patri, moje ime je Vlatka Klasnja i imala sam milost sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Franjevci u Sigetu davnih 70-tih godina prošlog stoljeća bili su moji prvi duhovni oci. Nakon toga sve do danas sam u župi koju vode dijecezanski svećenici. Osjećam da je svaki odlazak u crkvu u Sigetu povratak u djetinjstvo, dolazak prvom domu. Bogu hvala na svemu i na svim ljudima koji su mi poslani voditi me na putu obraćenja. Zahvaljujem vam što ste mi omogućili sudjelovati u franjevačkim e-duhovnim vježbama, što sam bila s vama i sa sv. Franjom devet dana, što sam bila uključena u vaše molitve i razmatranja. Otkad sam se zaposlila, a imam već 27 godina staža, imam borbu sama sa sobom da nađem ravnotežu između Marte i Marije. Što se godine više nižu, kao da posao postaje sve zahtjevniji, u privatnom životu je sve više bolesti u obitelji... Postala sam Marta, a osjećam potrebu biti više nalik Mariji. I ta borba traje iz dana u dan. Božja providnost me je dovela do poziva na vašoj mrežnoj stranici da se uključim u e-duhovne vježbe. To su mi prve e-duhovne vježbe i jako su mi bile korisne. Vrijeme razmatranja bilo je rano jutro, dok još svi spavaju, prije pripreme za odlazak na posao. Osnažile su me u Franjinom jednostavnom i potpunom, svakodnevnom služenju Bogu, u ljubavi za Boga i sva stvorenja. Nakon završetka duhovnih vježbi vrlo brzo sam, na žalost, ušla u kolotečinu moje stare Marte. I dalje mi nedostaje svakodnevna molitva zahvaljivanja i slavljenja Boga i njegovih stvorenja. To je moja svakodnevna borba. U Božje ruke stavljam posao, bližnje, unutarnje borbe i molim da Mu mogu pomoći kroz svakidašnji rad i kontakte s ljudima u širenju Božjega mira i radosti. Molim da pravi mir, radost i potpuno predanje zavlada prvo u meni, kako bih ih mogla dijeliti ljudima koje mi Bog šalje. Hvala Mu što me je pozvao prijaviti se na vaše e-duhovne vježbe. Hvala s. Tarziciji, njezinoj Zajednici te patrima u Pazinu na nadahnutim, korisnim i poticajnim razmatranjima i molitvi. Božji blagoslov i svako dobro vam svima želim!




