
Govorio im je u prispodobama
11.08.2026. - 20.08.2026.
Netko je rekao da su prispodobe ogledalo Isusove duše. On je rado u svom propovijedanju koristio taj slikoviti govor u kojem se uzima slika iz svakodnevnog života ili iz prirode da bi se govorilo o duhovnoj stvarnosti, o kraljevstvu nebeskom.
VIŠESvjedočanstva

Ostavljen, ali ne i napušten!
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati...
BrunoOstavljen, ali ne i napušten!
Bruno
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio.
Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja.
Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.
Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.
Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Može, zašto ne!
Hvaljeni Isus i Marija!
Hvala vam dragi naši fratri! Jedno veliko hvala!
Donosim vam svjedočanstvo koje je započelo prije dvije godine u...
N.N. i N.N.Može, zašto ne!
N.N. i N.N.
Hvaljeni Isus i Marija!
Hvala vam dragi naši fratri! Jedno veliko hvala!
Donosim vam svjedočanstvo koje je započelo prije dvije godine u došašću. Da mi je tada netko rekao da ću sa svojim suprugom svaki dan razmatrati Riječ Božju rekla bih mu da je to nemoguće. Tada sam počela moliti za njegovo iskreno obraćenje. Bog je uslišao moju molitvu. Prošli smo sito i rešeto, ali evo nas! Došašće sam započela molitvom Gospi koja razvezuje čvorove da naš brak bude još više utemeljeniji u Gospodinu i da nam odnos bude dublji i jači. Neću vam lagati, molila sam to sa strahom jer nisam znala kroza što moramo proći da bi se uslišala moja molitva.
Večer prije no što su ove vježbe u došašću započele, pitala sam ga želi li sa mnom proći kroz razmatranja očekujući negativan odgovor, ali rekao je – može, zašto ne. Tako smo svaku večer, nakon što bih uspavala sina, krenuli u razmatranja i jedno drugom bi odgovarali na pitanja. Deset smo godina zajedno i mislila sam da nema toga što ne znam o njemu ili on o meni. Vaša su mi razmatranja i pitanja pokazala koliko sam u krivu, a Božja milost nam je dala snagu da se suočimo sa svojim tamama i pokažemo ih jedno drugom jer i tako ćemo odgovarati jedno za drugo kada dođemo pred Gospodina. Nije bilo lako, trebalo je nagovaranja da se otvorimo jedno drugom kad su bila, takoreći, paprena pitanja. No, toliko milosti dugo nisam osjetila kada je u pitanju naš odnos.
Dogovorili smo se da ćemo nastaviti tako navečer čitati Sveto pismo i razmatrati ga umjesto gledanja TV-a.
Još jednom hvala vam jer ste nam pomogli otvoriti se dublje jedno drugom i jer ste bili predivan produžetak Božje ruke na Zemlji!
___
Foto: Junior Reis/Unsplash

Prema novom pogledu
Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me...
Tihana MatokovićPrema novom pogledu
Tihana Matoković
Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me više rasterećuju i opuštaju od prethodnih. Bilo je i nekih težih i neugodnih jer se trebalo suočiti sa samom sobom i svojim strahovima, te dati neke iskrene odgovore, a to bude ponekad i bolno i teško.
Posebno su mi se svidjela razmatranja na početku korizme, gdje je moj pogled bio usmjeren na križ, i gdje riječi nisu bile potrebne. Upravo u toj šutnji nestaju sva pitanja, dvojbe i misli dok se neki odgovori pojavljuju u srcu.
Jako me se dojmilo razmatranje Reci Bogu - Oče, tata moj dobri, gdje sama riječ Abba-Oče odjekuje u meni i vraća sigurnost i povjerenje, dok strahovi i potrebe nestaju, a dolazi mir.
U razmatranju Susret s Ocem također je snažan utisak na mene ostavila slika oca koji čeka raširenih ruku sa spremnom haljinom, sandalama, prstenom jer sam mogla osjetiti bezgraničnu strpljivost i ljubav kojom nas Bog ljubi, ali me potaklo i na osluškivanje onoga što Otac govori mom srcu.
U razmatranju Dati čast Isusu mogla sam zamisliti Isusa koji ne prolazi Galilejom, već mojim srcem koje je možda već staro, napuklo i otvrdnulo, te ga obnavlja i čini novim.
Sva su razmatranja bila predivna, sadržavala su dosta pitanja u kojima nisam uvijek mogla doći do odgovora, ali zato znam da su me naučila strpljivosti i otvorila neke nove perspektive, tj. pomogla su mi da se "odlijepim" od nekih matrica koje uporno ponavljam a koje želim promijeniti. Za to je trebalo malo pretrpjeti, pritajiti se, zastati, odmaknuti se ili jednostavno pogledati na drugu stranu čega se nisam dosad mogla sjetiti. Hvala Bogu i vama na tome jer mislim da je to dobar put te mogu sagledati jasnije sebe i svoju sadašnjost, ali i druge oko sebe. To mi daje više vjere i čvrstine u životu
Hvala puno i Bog vas blagoslovio!




