"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Jednostavno sam se prepustila Bogu

N.N.

Dragi fratri!

Imam želju pisati vam. Pratim vas već dugi niz godina putem aplikacije, nekad e-maila, a bilo je tu i susreta na misama u Pazinu pa i u Masnoj Luci 2022. na duhovnim vježbama: Molitva u pokretu.

Ove su me vježbe zaista probudile kao što im nosi naslov: Probudi se, ti što spavaš! Bog me probudio iz „mrtvih“. 

Početak vježbi započela sam u bolnici i to mi je zaista bilo kao spas, nada, prava nada u prvom tjednu došašća, nada da će sve biti dobro. Bilješke su mi ispočetka  bile šture, nisam uspjela pisati. Naime, dobila sam autoimunu bolest trombocitopeniju i to mi je bila druga hospitalizacija unutar 14 dana. Budući da sam i mama 15-mjesečnog dječaka, dodatno me stresla činjenica da moram biti u bolnici.  Stoga, u svojoj nemoći, panici, strahu od smrti i ostalih manjih i većih strahova koji su me obuhvaćali, ja sam se jednostavno prepustila Bogu i svaki sam dan s vama čitala, slušala Božju riječ i molila.

Iz tjedna u tjedan u meni je rasla vjera da će sve biti dobro, da se ne bojim, da me Bog čuva i vodi. Doživljavala sam tjedne Mira, Radosti i Ljubavi u njihovoj punini. Napokon sam spoznala da sam izgubljena ovca i da me Bog traži. Nikad nisam osobno doživjela tu prispodobu, ali u bolnici mi je došlo prosvjetljenje da sam ja ta izgubljena ovca i da On, zamisli samo, On svevišnji ide tražiti svoju izgubljenu ovčicu. Koje li milosti! Nevjerojatno!

Kako su se vježbe primicale kraju puno više sam pisala te mi je drago imati te bilješke koje si trebam ponavljati svaki dan ili svako toliko da ne zaboravim. Stavit ću ovdje nekoliko bilješki, rečenica koje su mene dotaknule:

Sveta Majka Terezija: „Sve počinje s osmijehom“

Gospodin Isus je svjetlo, a svjetlo je jače od mojih tmina.

Trebam drugima dopustiti da budu to što jesu kako bih bila slobodna od drugih i čuvala njihovu slobodu. Radovati se s drugima, jer Ti si u njima.

Bog treba zauzeti prvo mjesto u mom životu. Božja volja je ljubav, on me voli i želi mi dobro.

Majka Božja je i moja majka i želim da mi ona bude učiteljica života kako bih s njom učila prihvaćati Tvoju svetu volju i bila ispunjena radošću.

Bog ima plan. 

Zahvalna sam na tolikim mudrostima, napisala sam ovdje samo neke.  Znam da smo mi ljudi slabi, krhki, stalno podložni grijehu, stalno padamo i ono što naučimo, tako lako i brzo zaboravimo. To je nevjerojatno! Kako se lako zaboravi, kako te svijet lako „proguta“ i opet kreneš nekim svojim snagama. 

Iz ovih vježbi i u svojoj bolesti izlazim promijenjena, prosvijetljena, osnažena, zahvalna i željna Isusa, Boga i dijeljenja ljubavi i mira.

I da ne zaboravim, za mene jako bitno, molim da mi Isus podari krotko i ponizno srce jer samo ono može biti blago prema bližnjemu i u takvu srcu mogu Boga u drugima vidjeti. Hvala vam, dragi fratri i ostali svećenici i sudionici u pripremama e-duhovnih vježbi. Hvala što postojite, što nas vodite.

Bog vas blagoslovio i čuvao!

N.N.

___

Foto: Ray Kim/Unsplash

Tri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!

s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše Gospe

Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi za svetkovinu Duhova, kroz e-duhovne vježbe, radosno je dočekala takvu duhovnu ponudu. 

Naša najmlađa članica, (s. Stanka) predložila je da bismo mogle zajednički obavljati e-duhovne vježbe u večernjim satima i završiti razmatranje s Povečerjem. U to vrijeme obično se sastajemo na večeru i rekreaciju, a poslije toga molimo časoslov. Imamo zajedničku  molitvu tijekom dana, kao i sv. Misu, ali večeri su nam opuštenije za osvrt na dan kada sabiremo, izmjenjujemo te darivamo Bogu i jedna drugoj ono što smo kroz dan doživjele i primile. 

Iz dana u dan ponirući u tekstove e-duhovnih vježbi osjećale smo kako se događa zajedništvo misli i želja, zahvale i molitve. Naime, to je vrijeme kada se i naša Družba pripremala za Generalni izborni kapitul. Čekalo nas je puno neizvjesnosti i odgovornosti. E-duhovne vježbe su nam pomogle da uz naše redovite molitve još dublje i jače doživimo potrebu prepuštanja Bogu i prihvaćanje Njegove volje. Jačalo je naše pouzdanje da nas neće ostaviti „kao siročad“ (Iv 14,18) nego će pronaći novi put za naše korake i odgovore u potrebama današnjeg vremena. 

Osobito smo doživjele snagu i silu Odozgor kada smo dlanove svojih ruku okrenule prema „Nebu“ odakle nam dolazi svako moguće dobro. Molitva i pjesma bile su izraz jedinstvene želje: „Pred Njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!“ (Ps 62,9)  Tada smo spontano molile i svjedočile o svemu što nam je učinio Gospodin kroz e-duhovne vježbe. Radošću je bilo ispunjeno naše srce, a onda i naša zajednica. Osjećale smo olakšanje pred svim što nas očekuje i s povjerenjem u Ljubav, koja sve vodi, krenule smo na naš Generalni kapitul. Bogu hvala uz „porođajne boli“, ali ne bez Duha Božjega sagledale smo stanje naše Družbe, izabrale Vrhovnu upravu i zakoračile u novo četverogodište. Naša zajednica sve jače osjeća potrebu oslonjenosti na Božju Riječ koja nam pomaže da zaista, tu gdje jesmo, budemo „sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5, 13,14)

Primio sam tolike milosti!

Dalibor Hrelja

Prvo želim zahvaliti dragom Bogu što mi je ove duhovne vježbe stavio na put.

Valjalo bi napomenuti na početku samog osvrta da imam duhovno vodstvo.

Naišao sam negdje na Facebooku ili bitno.net na informaciju o postojanju e-duhovnih vježbi i ostavio ideju na „mariniranju” kojih mjesec dana. Kako sam bio jedan od onih koji su cijenili intenzitet, ali ne i konzistenciju, obično bih Sveto pismo čitao na način da u čim manje vremena pročitam čim više. Nije to to, iako se određene stvari upamte i „zalijepe”. Imao sam želju naučiti razmatrati, ali naviku nisam stekao, iako bi mi se znalo dogoditi da tu i tamo pokušam. Tako je kroz molitvu pala i odluka da ću pokušati svaki dan bar malo, a ovo je bilo idealno. 

Bilo je dana kad je bilo zahtjevno, pogotovo kad bih u kasnim večernjim satima čitao i razmatrao. Unatoč tome, primio sam tolike milosti kroz ovo vrijeme i vježbe te toplo preporučam svima koji se dvoume. Da, zna biti teško. Da, zna nedostajati vremena zbog svakodnevnih obaveza. Ali malo vremena za Gospodina znači jako puno, pogotovo u usporedbi s onim koje bi netko potratio pred televizijom ili nekom drugom neproduktivnom aktivnošću, pred nekim drugim bogom. Nekad je teško jer se nametnu pitanja na koja možda ne želimo odgovoriti iskreno, gdje se moramo sagledati kroz nešto drukčiju prizmu no što je ona na koju smo navikli. Nekad je teško jer moramo ostaviti starog čovjeka i čvršće uhvatiti plug. Nekad nam se ne da. Ali se trud nagrađuje milostima, i ako imamo i malo, još nam se dade.

Ove su mi duhovne vježbe tako stvorile jednu naviku koju planiram održavati, i iznimno mi je teško suditi o tome koliko su one, uzete iz konteksta, napravile za rast u duhovnosti, ali vidim da se kroz njih može naučiti moliti i nešto drukčije no što ljudi inače mole. To je razlika između toga što netko nešto od Boga traži ili zahvaljuje za nešto što već ima. Ili molitva u šutnji. Osobno su mi te različite vrste molitve već bile bar donekle poznate, a onima kojima nisu, predlažem da se odvažite i produbite odnos s Gospodinom i na ovaj način. 

Vrlo ću izgledno proći i kroz druge duhovne vježbe koje su dostupne u aplikaciji.

Plodovi duhovnog rasta u ovoj korizmi jesu umjerenost (a umjeren nisam bio), zatim shvaćanje da krepostan život zaista nije van dosega (a mislio sam da jest), te da krepostan život znači i radost življenja (a to nisam shvaćao u potpunosti). Shvatio sam da naš Gospodin nije tiranin koji čeka i pošto-poto želi palicom po prstima svakog od nas, nego netko tko svakome i želi i može dati upravo onaj mir koji svijet obećava i naoko nudi, ali ne daje.

Još jednom hvala dragom Bogu na vama i na ovim duhovnim vježbama koje je po vama dao i na udijeljenim milostima. Slava Mu!