"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Jednostavno sam se prepustila Bogu

N.N.

Dragi fratri!

Imam želju pisati vam. Pratim vas već dugi niz godina putem aplikacije, nekad e-maila, a bilo je tu i susreta na misama u Pazinu pa i u Masnoj Luci 2022. na duhovnim vježbama: Molitva u pokretu.

Ove su me vježbe zaista probudile kao što im nosi naslov: Probudi se, ti što spavaš! Bog me probudio iz „mrtvih“. 

Početak vježbi započela sam u bolnici i to mi je zaista bilo kao spas, nada, prava nada u prvom tjednu došašća, nada da će sve biti dobro. Bilješke su mi ispočetka  bile šture, nisam uspjela pisati. Naime, dobila sam autoimunu bolest trombocitopeniju i to mi je bila druga hospitalizacija unutar 14 dana. Budući da sam i mama 15-mjesečnog dječaka, dodatno me stresla činjenica da moram biti u bolnici.  Stoga, u svojoj nemoći, panici, strahu od smrti i ostalih manjih i većih strahova koji su me obuhvaćali, ja sam se jednostavno prepustila Bogu i svaki sam dan s vama čitala, slušala Božju riječ i molila.

Iz tjedna u tjedan u meni je rasla vjera da će sve biti dobro, da se ne bojim, da me Bog čuva i vodi. Doživljavala sam tjedne Mira, Radosti i Ljubavi u njihovoj punini. Napokon sam spoznala da sam izgubljena ovca i da me Bog traži. Nikad nisam osobno doživjela tu prispodobu, ali u bolnici mi je došlo prosvjetljenje da sam ja ta izgubljena ovca i da On, zamisli samo, On svevišnji ide tražiti svoju izgubljenu ovčicu. Koje li milosti! Nevjerojatno!

Kako su se vježbe primicale kraju puno više sam pisala te mi je drago imati te bilješke koje si trebam ponavljati svaki dan ili svako toliko da ne zaboravim. Stavit ću ovdje nekoliko bilješki, rečenica koje su mene dotaknule:

Sveta Majka Terezija: „Sve počinje s osmijehom“

Gospodin Isus je svjetlo, a svjetlo je jače od mojih tmina.

Trebam drugima dopustiti da budu to što jesu kako bih bila slobodna od drugih i čuvala njihovu slobodu. Radovati se s drugima, jer Ti si u njima.

Bog treba zauzeti prvo mjesto u mom životu. Božja volja je ljubav, on me voli i želi mi dobro.

Majka Božja je i moja majka i želim da mi ona bude učiteljica života kako bih s njom učila prihvaćati Tvoju svetu volju i bila ispunjena radošću.

Bog ima plan. 

Zahvalna sam na tolikim mudrostima, napisala sam ovdje samo neke.  Znam da smo mi ljudi slabi, krhki, stalno podložni grijehu, stalno padamo i ono što naučimo, tako lako i brzo zaboravimo. To je nevjerojatno! Kako se lako zaboravi, kako te svijet lako „proguta“ i opet kreneš nekim svojim snagama. 

Iz ovih vježbi i u svojoj bolesti izlazim promijenjena, prosvijetljena, osnažena, zahvalna i željna Isusa, Boga i dijeljenja ljubavi i mira.

I da ne zaboravim, za mene jako bitno, molim da mi Isus podari krotko i ponizno srce jer samo ono može biti blago prema bližnjemu i u takvu srcu mogu Boga u drugima vidjeti. Hvala vam, dragi fratri i ostali svećenici i sudionici u pripremama e-duhovnih vježbi. Hvala što postojite, što nas vodite.

Bog vas blagoslovio i čuvao!

N.N.

___

Foto: Ray Kim/Unsplash

Ostavljen, ali ne i napušten!

Bruno

Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio. 

Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja. 

Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.

Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.

Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Dublje pogledati u sebe i vidjeti tko sam

E. H.

Veoma me radovalo kako je svaki dan kroz korizmeno vrijeme u moj e-sandučić dolazila Božja riječ. To je prvi put da sam duhovne vježbe imala na ovaj način i bila sam jako znatiželjna kako će to biti. Baš sam u to vrijeme bila bolesna i dobro mi je došlo da sam mogla u mirnom kutku svoga doma razmatrati Božju riječ. I onda sam pomislila kako e-duhovne vježbe mogu doći do onih koji su bolesni, odbačeni, usamljeni, te kako mogu doći do onih ljudi koji imaju puno radnih obveza. Ove e-duhovne vježbe pokazale su mi pristup Božjoj riječi iz Svetog pisma na jednostavan i razumljiv način kroz šest koraka i kako je važan redoslijed tih koraka.

Za bolje razumijevanje evanđelja  puno mi je koristilo tzv. vođeno razmatranje jer sam uvidjela u tom koraku da sam ponekad površno prelazila preko nekih riječi dok sam čitala i da su upravo te riječi bile bitne za moj život. Isto tako razmatranje mi je koristilo da budem duhovno vođena da ne bih zalutala. A nakon toga zahvaljivanje koje mi je bistrilo pogled na dobro koje sam primila besplatno od Boga. To mi je bila i izvanredna prilika da se mogu zahvaliti za ljude koji su se našli na mom životnom putu i preko kojih mi je Bog govorio i rasvjetljavao moj život. Zahvaljivala sam i za moje životne križeve koje su mi bili poticaj da tražim Gospodina.

Zatim je slijedio korak predanja. Predanje mi je pomoglo pri razumijevanju kako sam krhka i slaba i kako svaki dan moram iznova potvrđivati i predavati svoj život Bogu kako bih zadobila božansku ljubav jer upravo u toj ljubavi sastoji se i naš odnos prema Bogu.

Najbolje moje iskustvo ovih e-duhovnih vježbi je da sam mogla dublje pogledati u sebe, u svoju nutrinu, i vidjeti tko sam. U tome mi je pomogla spoznaja koja mi je bila ohrabrenje i radost, a to je, da je Isus umro za mene, za moje spasenje i otkupljenje koje mi je pomoglo da se rasteretim svojih navezanosti te tako slobodnije koračam kroz svoj život, trudeći se Boga stavljati na prvo mjesto.