"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Naučila sam "trenirati savjest"

Iva Škarica, Zagreb

Sam put moje prijave na korizmene e-duhovne vježbe bio je baš zanimljiv i, rekla bih, vođen Duhom Svetim. Nisam čula za ove vježbe dok nisam bila u društvu svojih sestara s Frame Zagreb - Siget koje su mi rekle za ovo i nisam ni sekunde čekala već sam odmah, bez razmišljanja, otišla ispuniti prijavu neznajući o čemu se točno radi niti kako će sve skupa izgledati. Nestrpljivo sam čekala Pepelnicu te kada je napokon stigla otvorila sam mail s prvim vježbama, uzela sam bilježnicu i krenula. Utonula sam u molitvu i razmatranje te je sve skupa potrajalo više od sat vremena, a činilo se kao nekoliko minuta. Iskreno, ne sjećam se kada sam zadnji put toliko utonula u razgovor s Bogom i isključila sve svoje misli i ostavila sve svoje po strani. Uistinu sam bila presretna. Duboko vjerujem da sam zaista razgovarala s Bogom jer sam čitajući Evanđelje stalno bila obasipana nekim razmišljanjima, zaključcima, savjetima, smjernicama za život i slično. Osjećala sam Božju prisutnost te da mi On uistinu progovara. Te prve duhovne vježbe su me toliko smirile i toliko sam se osjećala radosno jer sam provela predivno vrijeme samo s Bogom. Nisam bila ni svjesna koliko mi je to vrijeme bilo potrebno. 

Nakon tako divnog iskustva prvog dana jedva sam čekala svaki idući dan i nove vježbe. Polako sam u svoj život unosila odluke, trudila sam se primijeniti na svakodnevicu sve što sam čula u razmatranjima, a najviše sam se trudila raditi na vlastitoj izgradnji i duhovnosti. Najviše sam radosna jer su me ove vježbe naučile da sve ljude gledam Božjim očima, da u svakome vidim ono Božje i da uistinu ljubim bližnjega svoga. Na tu činjenicu sam jako ponosna i toliko sam sretnija otkako se trudim tako ljubiti svoju braću i sestre te svima služiti, pomagati i biti uvijek svjetlo svijeta i sol zemlje. Nadalje, tijekom duhovnih vježbi sam uistinu naučila "trenirati savjest" i uočavati pogreške koje činim za koje ranije nisam mislila da su neki problem. Također, odlučila sam čvrsto izabrati Raj, krenuti Kristovim putem, vjerovati uvijek Božjem planu pa čak i u najtežim trenucima jer On uvijek sve učini puno bolje nego što sam ikada mogla zamisliti. Otkako činim sve što je u mojoj moći, a ostalo predajem Bogu moj život je puno više blagoslovljen i sve više uočavam Božju milost. Priznajem da nije bilo jednostavno i da je bilo teško biti ustrajan. Sram me je priznati, ali dogodilo mi se nekoliko puta u zadnjim danima korizme da od svih obaveza ne bih stigla obaviti vježbe te je njihovo odsustvo činilo i mene tužnijom. Stoga sam nastojala svaki put ispraviti pogrešku i u tome su mi neopisivo pomogle riječi utjehe iz razmatranja.

Primio sam tolike milosti!

Dalibor Hrelja

Prvo želim zahvaliti dragom Bogu što mi je ove duhovne vježbe stavio na put.

Valjalo bi napomenuti na početku samog osvrta da imam duhovno vodstvo.

Naišao sam negdje na Facebooku ili bitno.net na informaciju o postojanju e-duhovnih vježbi i ostavio ideju na „mariniranju” kojih mjesec dana. Kako sam bio jedan od onih koji su cijenili intenzitet, ali ne i konzistenciju, obično bih Sveto pismo čitao na način da u čim manje vremena pročitam čim više. Nije to to, iako se određene stvari upamte i „zalijepe”. Imao sam želju naučiti razmatrati, ali naviku nisam stekao, iako bi mi se znalo dogoditi da tu i tamo pokušam. Tako je kroz molitvu pala i odluka da ću pokušati svaki dan bar malo, a ovo je bilo idealno. 

Bilo je dana kad je bilo zahtjevno, pogotovo kad bih u kasnim večernjim satima čitao i razmatrao. Unatoč tome, primio sam tolike milosti kroz ovo vrijeme i vježbe te toplo preporučam svima koji se dvoume. Da, zna biti teško. Da, zna nedostajati vremena zbog svakodnevnih obaveza. Ali malo vremena za Gospodina znači jako puno, pogotovo u usporedbi s onim koje bi netko potratio pred televizijom ili nekom drugom neproduktivnom aktivnošću, pred nekim drugim bogom. Nekad je teško jer se nametnu pitanja na koja možda ne želimo odgovoriti iskreno, gdje se moramo sagledati kroz nešto drukčiju prizmu no što je ona na koju smo navikli. Nekad je teško jer moramo ostaviti starog čovjeka i čvršće uhvatiti plug. Nekad nam se ne da. Ali se trud nagrađuje milostima, i ako imamo i malo, još nam se dade.

Ove su mi duhovne vježbe tako stvorile jednu naviku koju planiram održavati, i iznimno mi je teško suditi o tome koliko su one, uzete iz konteksta, napravile za rast u duhovnosti, ali vidim da se kroz njih može naučiti moliti i nešto drukčije no što ljudi inače mole. To je razlika između toga što netko nešto od Boga traži ili zahvaljuje za nešto što već ima. Ili molitva u šutnji. Osobno su mi te različite vrste molitve već bile bar donekle poznate, a onima kojima nisu, predlažem da se odvažite i produbite odnos s Gospodinom i na ovaj način. 

Vrlo ću izgledno proći i kroz druge duhovne vježbe koje su dostupne u aplikaciji.

Plodovi duhovnog rasta u ovoj korizmi jesu umjerenost (a umjeren nisam bio), zatim shvaćanje da krepostan život zaista nije van dosega (a mislio sam da jest), te da krepostan život znači i radost življenja (a to nisam shvaćao u potpunosti). Shvatio sam da naš Gospodin nije tiranin koji čeka i pošto-poto želi palicom po prstima svakog od nas, nego netko tko svakome i želi i može dati upravo onaj mir koji svijet obećava i naoko nudi, ali ne daje.

Još jednom hvala dragom Bogu na vama i na ovim duhovnim vježbama koje je po vama dao i na udijeljenim milostima. Slava Mu!